Kako sam otvorila svoju prvu firmu

Bilo je 1988 g., imala sam 38 godina, i dvoje djece, od 11 godina i 7 g, školarke, muža, posao, rad u kući.

Stalno sam radila, a vrlo se malo odmarala i spavala.

Posao od 7 do 15 h, pravljenje ručka od 15,15h  do 16 h, ručak, od 16-17 h, rad sa djecom od 17-19 h, onda spremanje večere i večera, spremanje djece na spavanje, čišćenje stana, pa sutra isto, pa sljedeći dan isto, pa …

Nigdje vremena za sebe, osim vikenda, ali tada dolaze posjete roditeljima i rodbini, izleti i pranje i peglanje garderobe za sljedeću sedmicu.

Jednoga dana sam došla sa posla i odmah počela praviti ručak.

Starija kćerka mi je prišla i počela ponavljati neku lekciju.

Na polovini je stala i upitala „ mama, znaš li koju lekciju ponavljam“. Šokirala sam se, zar nešto priča?” Postidila sam se , jer sam ja jos rješavala zadatke sa posla. Pomislila sam “da sam na zapadu, djete bi mi došlo iz škole, sa naučenim lekcijama i ispisanom zadaćom“.

Istog trena sam odlučila, pravim privatnu školu.

Ideja, pa odmah akcija

Sutradan sam otišla u opštinu i raspitala sam se i rekli su mi da po našem zakonu ne mogu imati privatnu školu, ali mogu instruktivnu nastavu.

Odmah sam podnjela zahtjev i za 15 dana , pronašla prostor, kupila opremu i oglasila se tj. napravila sam reklamu za upis u školu, i oglasila se  na tv, radio i lijepila sam plakate. Sve je to pomoglo da ljudi saznaju da postoji neka vrsta Prve privatne škole u našem gradu.

Orginalni oglas iz 1988 koji mi je nedavno poslao prijatelj novinar iz novinskih arhiva

U tri dana imala sam 40 učenika, sa tendencijom konstantnog povečavanja.

Instruktiva škola je počela sa radom, bez ikakvih problema.

Najteže je bilo izabrati kvalitetne učiteljice.

Ovdje nije smjelo biti greške. Prva učiteljica mi je bila učiteljica koja je dobila nagradu za učitelja godine. Ostale sam izabrala ili po preporuci nekog drugog ili konkursom. Radila sam intervjue sa učiteljicama i birala sam ih po znanju ili mojoj intuiciji. Interesntno, sve su bile izvanredne. Čak sam dvije spremala za englesku, da vidimo kako oni tamo rade u privatnim školama.

Učiteljice sam plačala tri puta više nego u redovnoj školi, a finansirala sam ih iz školarine, koju su plačali roditelji za svoju dijecu. Učiteljice su morale biti tri puta kvalitetnije , nego u redovnoj školi, bile su staložene, vedre i pune znanja.

Tu je bila jedna učiteljica sa petoro djece u jednoj učionici. Učenici su bili od prvog do četvrtog razreda, zbog toga je maksimum bio pet učenika, jer je školsko gradivo bilo različito. Prvo bi ponovili šta su radili u školi, pa bi djeca ispisala zadaću pod nadzorom učiteljice, a onda bi učili zadato u redovnoj školi, pa bi učiteljica ispitala i korigovala , ako treba, svako  dijete . Svi su morali biti spremni za sutrašnji dan u školi.

Onda je slijedila razonoda, igrice na kompjuteru, ples, šetnja do obljižnjeg gradskog parka.

Interes je bio veliki, dodali smo i časove plesa, kompjutersku obuku i strane jezike.

Dalji razvoj

Stigla je i najpopularnija tv stanica, i uradili su reportažu, jer je ovo bila novina u našoj zemlji. Reportaža je još više popularisala moju školu.

Članak, uspomena zavaljujući prijatelju novinaru koji je ovo iskopao iz arhive.

Škola je svaki dan imala nove kandidate, očito roditelji su imali problem, kao i ja koji je na ovaj način bio riješen. Pored toga djeca su dobijala šire znanje nego u redovnoj školi.

Brzo smo shvatili, ako djeca budu ovdje pet sati, moraju i jesti.

Pronašli smo restoran koji je imao dostavu hrane i sa njima dogovorili raznovrsne, zdrave obroke. I to je bio odmor i relaksacija za djecu, jer su se takmičili ko će brže i više pojesti. Prvog je sljedila nagrada u vidu slatkiša i čestitanja.

Škola je bila igraona, sa sticanjem znanja. Kroz igru i vesela druženja dolazili su do znanja.

Roditelji više nisu brinuli gdje su  djeca  pet sati, poslje redovne škole i nisu imali potrebu da uče i pomažu kod domaće zadatke.

Još jedno saznanje, roditelji najrađe ulažu u svoju djecu i ne žale potrošiti i zadnji novčić, samo da im djeca budu uspješna i obdarena novim saznanjima.

I uvijek sam se u životu iznova uvjeravala, da sve što poželiš, možeš i napraviti, baš  sve, samo ideja, pa akcija.

Srodan tekst na ovom linku.


One thought on “Kako sam otvorila svoju prvu firmu

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s