Rad u ime Boga

Često sam od ljudi slušala, kada se nešto radi u ime Boga, da taj posao uspjeva.

Jednoga dana, prije dvanaest godina sam otišla u jedne sirote žene, da joj odnesm vitre.

Vitre su novac, koji se daje pred muslimanski najveći praznik Bajram, da bi i ti ljudi imali lijep ručak, za taj dan. Ovoj ženi sam uvijek slala vitre, ali sam sada prvi put je posjetila, da malo i razgovaramo.


Pronašla sam ženu, koja živi u kontejneru, koji je bio uredan i odisao je čistoćom i prozračnošću. Na pitanje zašto su vrata stalno otvorena, odgovorila je, radi kondezacije, jer se stalno skuplja vlaga.

Žena je bila izbjeglica i naselila se u kontejner, pored svojih zemljaka.
Nije imala nikoga, a već je bila u poodmaklim godinama, nije mogla graditi sebi kuću, ni snage ni novca nije bilo. Dobila je taj kontejner u donaciji, koji je već počeo prokišnjavati.

Nije se mogla vratiti u svoje zgarište , jer joj je selo bilo spaljeno. Sama, bez redovnih primanja , stara, mogla je samo tu živjeti , pored svojih komšija iz bivšeg sela. To joj je davalo neku sigurnost.


Svi njeni zemljaci su već sebi napravili kuće, djeca snažna i snalažljivi roditelji, nisu se na nju obazirali.

Uz njen kontejner bila jednog od njih štala i primjetila sam da krava ima zidanu kuću, krov, prozore i vrata, a žena u kontejneru.

Čak su joj rekli da će kontejner morati u brdo izmjestiti, jer će tu neko kuću praviti! Razmišljala je o samoubistvu. Bila je u bezizlaznoj situaciji.

Tu veće nisam mogla spavati, razmišljajući šta če biti sa tom staricom, koju niko neće. Tada je pala odluka, ja ću joj kuću napraviti, na mjestu kontejnera.


Obratila sam se jednom dobrom, pobožnom čovjeku sa prijedlogom da odemo do ljudi, koji grade kuće, u nas se zovu poduzetnici i da im podnesemo spisak šta nam treba od materijala i da joj napravimo dom u ime Boga.


Složili smo se da mi to možemo i krenuli smo u obilazak ljudi koji su imali građevinske firme, po donacije u materijalu.

Pokucali smo na 31 vrata firmi i sve što smo tražili to smo i dobili.

Ljudi koji su donirali bili su svih nacionalosti i različitih religioznih opredeljenja, što je projekat činilo vrijednijim.


Onda su nam se pridružili i zidari sa ponudom da ce oni besplatno graditi u ime Boga i za dva mjeseca smo imali lijepu kuću , na radost žene , a i na radost svih nas.

Kuća napravljena u ime Boga


Kuća je predivno izgledala, izgrađena dobrom voljom, dobrih ljudi, koji vjeruju u Boga.


Nakon useljena ove divne žene, došli smo svi i napravili gozbu i slavili ovaj čin.

Zemlju i kuću smo uvakufili, tj. poklonili je Islamskoj zajednici sa oporukom, kada ova žena ode iz kuće, može je imati samo sljedeća žena bez primanja, koja je vrijedna i trudi se da živi uljudno.


Odlučili smo se da joj kupimo i novi namještaj i tek tada shvatili da smo vođeni dobrom idejom.
Vodila nas je volja, entuzijazam i želja za pomoći.

Žena je sretno živjela deset godina i kada je umrla, u kuću smo smjestili drugu ženu , slične sudbine.

Rad u ime Boga uvijek se završi uspjehom.


One thought on “Rad u ime Boga

Leave a Reply to lemy9 Cancel reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s