Kako sretna i zdrava doživjeti svoju treću dob

Moja mama, nekad 1945

Nasa mama je imala nas tri kćerke koje smo je uvijek slušale i poštovale.

Ona nije bila samo naša mama, već i naš učitelj.

Nije nas ružila i nije nam pridike držala, ali je svojim primjerom pokazivala, kako se živi život u poštenju i sreći.

Radovala se malim stvarima i uvijek vesela i nasmijana bila. Bila je naš oslonac i ona još uvijek živi u našim sjećanjima i našim pričama. Često znamo reći kako radimo i mislimo kao mama.

Bila je krupna, lijepa i kada je hodala Mostarom, ljudi su je rado zaustavljali i tražili savjet ili njeno društvo. Njena avlija je bila puna divnog mirisnog cvijeća , kao i njena dobra duša koja je mirisala , a njene skute su bile naše utočište.

Znala je sve naše tajne i dijelila naše brige. Uvijek je imala vremena za nas i naše probleme i rado smo sa njom dijelile naše radosti, ciljeve, padove i brige.

Savjeti njeni su bili nepogrešivi, a sve je to učila od svojih predaka i iz svog životnog iskustva.Često smo govorile kako je kroz svih svoji 93 godine imala dobru nafaku.

Ustvari, mama se zadovoljavala i bila sretna sa malim stvarima.

Preživjela je tri rata i znala kako se život u tim grubim vremenima održava.

Voljela je da igra karata, bila je sretna kada pobjedi. Voljela je da čita i rado nam prepričavala knjige. Vezla je goblene i uživala u njihovim slikama , okačenim o zid našeg stana.

Učestvovala je u svim našim događajima. Gledala je filmove koje i mi gledamo; čitala knjige koje mi čitamo i diskutovala sa nama. Uvijek je bila mlada duha i moje prijateljice su se rado sa njom družile, kao i ona sa njima

Voljela je posjete svojih prijateljica i odlaske kod njih, a posebno je volila druženja u vidu „ sijela“. Tako su se zvale večere za porodice, koji su nama dolazili u posjetu ili smo mi išli kod njih.

To je bilo ustvari sve što je potrebno za sreću.

Moja mama kao djevojka

Kako se živi sretan život kroz primjere moje mame

  • Jednoga ratnog dana, punog briga, ulazi naša mama u moju izbjegličku sobu i nosi nešto u ruci, pa će sa uzvikom zadovoljstva: “vidite, procvjetala nam ljubičica!“, a ja mislim: „ zar mi imamo ljubičicu.“ Ona je negdje putem ubrala klicu ljubičice, posadila je, zalijevala i dočekala, njen cvat.

Raduj se sitnicama.

  • Ljeta, prije rata, smo provodili u kampu na moru. Vreo dan, kamp prepun, stižu neki ljudi sa puno djece, galama, cika, pometnja, postavljaju se prikolice. Zovem mamu da idemo u obljižni kafić , da se izmaknemo od tog meteža. Neće, kaže uživa. Na moje pitanje u čemu uživa kaže, u ovom divnom drvetu, punom ptica. Podignem glavu i to je isto ono drvo koje mene nervira, jer ga moram zaobilaziti, kada idem da perem suđe.

Mamine i moje oči i doživljaji nisu isti. Istu stvar doživljavamo na drugačiji način.

  • Starija kćerka nas vodi na ručak u restoran uz more. Mladja kcerka i ja se zalimo sto nas je tu dovela jer je skupo a nista posebno. Jedemo i roncamo. Na kraju moja mama kaže mojoj kcerki: “Hvala ti što si nas dovela u ovaj divni restoran i omogućila nam ovo divno iskustvo.”

Istinska zahvalnost je vrlina.

  • “Bolje se jednom zacrveniti nego sto puta nasekirati”! Uvijek se sjetim toga kad ne želim da ukažem na nešto što mi smeta ili radim nešto što ustvari ne želim, pa čekam da se nakupi prije nego što reagujem, obično jako eksplozivno. Ali ako odmah kažemo, do eksplozije neće ni doći.

Stavi sebe na prvo mjesto. To nije sebicnost, to je mudrost i dobrobit i za tebe i tvoju okolinu.

  • Imala sam prijateljicu koja se nije školovala. Poslije osnovne škole se udala i nije dalje nastavljala svoje formalno obrazovanje. Puno je pričala i o svakoj temi je imala svoje mišljenje, većinom suprotno od svih ostalih. Opširno bi objašnjavala neki problem i često bi nam dosadila njena priča.
    Nakon jedne posjete, kad je i moja mama bila tu, svi smo davali malo zajedljive komentare o toj „pričalici“, a mama je rekla : „Šteta sto se ova žena nije školovala, daleko bi dogurala.” Toga se često sjetim u sličnim situacijama. Rekla je u stvari isto sto i mi, ali na jedan prikladniji način.

O ljudima uvijek pričaj lijepo, pogotovo kada nisu tu.

  • “Glupo se sekirati za ono na što ne možeš uticati!” Interesantno, tu se najviše sekiramo, politika, tračevi, posao, a tu pojedinac ne može uticati.

Tako redom, uvijek zahvalna i sretna, na malom i malim trenucima, na suncu, na vjetru, na kiši, na lijepoj riječi, na osmjehu, na voću i svemu što i jeste život, lijep život.

Zovemo ih mali trenuci… ali nisu mali.

Zato je moja mama bila sretna zena bez obzira na vanjske okolnosti.

Zahvalnost i radost su uspjesi za sretan protok života.


One thought on “Kako sretna i zdrava doživjeti svoju treću dob

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s