Ljubavna priča: Čekajući ambasadora

Poznavala sam dvije prijateljice čije je prijateljstvo i druženje poticalo od njihovih srednjoškolskih dana, trajalo za vrijeme fakulteta i nastavilo se kasnije.

Kao i sve mlade djevojke maštale su o ljubavi i sreći, zadovoljstvu i uspjesima. Kroz sve te teme koje su znale iscrpno da razmatraju uvijek je bila prisutna i njihova iskrena namjera da se međusobno posavjetuju kako je najbolje. Dani su prolazili, prijateljstvo je trajalo, pa kako su odrastale možda je bilo i još jače.

U fokusu njihovih maštanja svakako da je bila ljubav i kako je ostvarti i biti zadovoljna. Njihova savjeti nisu bili, Bog zna kako, uspješni na tu temu.

onekad su pokušale neku novu vezu uljepšati, ali sigurno da im se svaki put činilo kako to nije to. Zbog toga su, ponekad, bile i tužne, ali mladost zna za ostale životne izazove i polazilo im je za rukom da potisnu ta trenutačna raspoloženja.

To je moje mjesto

Jednog dana, jedna od prijateljica kupila je karte za pozorišnu predstavu. Desilo se da su stigle na sami početak predstave i kada su došle do svojih mjesta ona su bila zauzeta. Prijateljica koja je prva došla do svog mjesta, reagovala je, ali i mladić koji je sjedio na tom mjestu nije joj ostao dužan u priči.

Prepirka je išla tiho, zbog drugih posjetilaca, ali kao da nije imala namjeru da stane. Na kraju, mladići su se pomjerili na svoja mjesta i oslobodili zauzeta. Kada su njih dvije sjele na svoja mjesta, ona prijateljica koja je bila malo življa i temperamentnija, nastavila je da komentariše ovu „incidentnu situaciju“, dok je druga umirivala i molila da prestane sa komentarima.

Mladići nisu reagovali. U toku pauze, djevojke su prišle aparatima za kafu. U momentu kada su nosile svoju kafu u kutak pored aparata, zapazile su kako ih mladići- komšije prilaze. Mladić koji se prepirao oko mjesta i čuo od djevojke nastavak komentara rekao je da ima namjeru da on sad nastavi priču.

Priča je bila sve simpatičnija i sve je više donosila osmijeha na licu ovih četvoro madih, tako da je prešla u pravu šalu. Svjetlo u pozorištu gasilo se dva puta, kako bi dalo znak da se predstava nastavlja, a oni su još uvijek ugodno ćaskali u predvorju pozorišta. Mladić i djevojka koji su se najviše čuli u ovoj priči, u brzini su razmijenili svoje brojeve telefona.

Poziv

Naravno, predstava je završena, a s njom i epizoda o „nesporazumu“ oko sjedišta. Razmijenjeni telefoni polahko su padali u zaborav, da bi jednog dana kod djevojke zazvonio telefon i ona je čula muški glas koji joj je bio potpuno nepoznat.

Kako je bila dosta temperamentna, već je htjela da reaguje, a glas je preko žice odjekivao… „Čekaj bona, polahko, šta odmah galamiš… Mi smo poznanici iz pozorišta“.

Zastala je i pokušala da bude ljubaznija. Kada joj je rekao da bi volio da se vide, pošto neće dugo ostati u Sarajevu jer živi vani, prihvatila je taj poziv i veza je krenula.

Ambasador

Iz dana u dan, veza je bila interesantnija, a pratile su je svakodnevne poruke iz Sarajeva i Brisela. Jednom ga je upitala šta radi u Briselu, a on je dao vrlo neodređen odgovor. Veza između dvoji mladih se razvijala u pozitivnom pravcu. Razgovori su bili sve ozbiljniji i krenula su maštanja o zajedničkoj budućnosti.

Upitao je da li bi mogla živjeti u Briselu, a ona je odgovorila da bi mogla ako bi tamo imala posao, a zatim ga je ponovo upitala šta to on u Briselu radi…

On joj je tada odgovorio “Ja sam ambasador u Briselu”.

Njenom iznenađenju nije bilo kraja i tu vijest odmah je telefonom prenijela svojoj prijateljici, a obje su se ugodno iznenadile.

Dvoje mladih zaključili su brak i otišli da žive u Briselu, a prijateljstvo između dvije prijateljice i dalje je bilo intenzivno.


Vrijeme je prolazilo… bile su u toku zbivanja i kod jedne i kod druge. Prijateljica koja je ostala u Sarajevu jednog dana joj je napisala:

„Draga moja prijateljice,

ja idem sada u pozorište češće nego kada si ti bila ovdje, ali ne mogu da nađem ‘ambasadora’. Nadam se da će jednog dana i meni se osmjehnuti sreća“.


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s