Moja prva i prava ljubav

Ugledala sam na vrh sokaka moju komšincu, sa plavim nepoznatim dečkom, koji su gledali u mom pravcu i očito pričali o meni.

Mahnula sam im i utrčala u svoju kapiju. Srce mi je lupalo, kao da će iskočiti, nešto mi se događalo.

Šta??? Nisam ni slutila, ide ljubav, ito ne obična, već velika ljubav.

Odmah sam mlađoj sestri ispričala i bilo mi je puno lakše.

Sutradan je došla ona komšinca od sinoć i rekla da se sviđam njenom školskom kolegi i da će za dva dana doći na ples i da će plesati sa mnom. Ništa nisam rekla, ali sam znala da ću otići na taj ples.


Kada je došao taj dan , već smo bili u sali, za ples, tada ulazi ON.

Plav, visok, nasmijan i lijep kao lijepi dan.

Srce mi je doslovno sišlo u petu, on ide prema nama.

Odjednom prilazi mu ljepotica sa par kolegica, on staje, a ona stavlja svoje ruke na njegove i gleda ga u oči, smiju se.

Plače mi se.

Moja komšinca šapče: „Ovo mu je sestra !“ Uh, koje olakšanje.

Prilazi nam i moli me za ples.

Naravno odmah polazim, tresemo se kao dva pruta na vjetru. Šta nam je, ljubav…obadvoje smo shvatili.  


Slijedili su studenski dani u Sarajevu.

Išli smo na isti fakultet. Uvijek nam je bilo hladno, jer Sarajevske zime u odnosu na Mostarske su puno hladnije i pada snijeg.

Jednom smo izašli iz toplog voza na minus 21 stepeni i tekućina iz nosa nam se zaledila. Plakala sam i smijala se u isti tren, bolilo je, a bilo čudno.

Često smo prodavali bonove iz studenske menze, da bi bili skupa po dva sata u toplom kinu, ali gladni. Nama je to bilo predivno i kada bi se film završavao bili smo tužni, jer se moramo rastati.

Učili smo na fakultetu, u toplim čitaonicama i uvijek sjedili jedno pored drugog.

Bili smo dovoljni jedno drugom i cijela generacija je „prošla pored nas„.

Radili smo preko studenskih servisa, pranje prozora, prodaja karata na Skenderiji, garderoba.

Taj novac smo trošili svakodnevno u kinima, jer smo mogli biti dva sata skupa. Jedan dan smo zaredom gledali četiri filma. Hej, osam sati skupa. Koja radost, ruka u ruci i dobar film.

Išli smo i na Jahorinu i Trebević, ali ne na skijanje, nego smo provodili vrijeme uz čaj u toplom prostoru uz kamin i tihu muziku. Snijeg vani, nama toplo oko srca i vatra grije.

Knjige, filmovi i nas dvoje su bili naš moto.

Sa uspjehom smo završili fakultet i vratili se u naš grad.

Od tada, do smrti nismo se razdvajali.


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s