Biseri imaju čarobnu moć

Odlučila sam napraviti malu proslavu mog rodjendana i pozvala sam najuži krug rodbine I prijatelja u hotel u blizini. Punim 35 godina i mada nisam pristalica slavljenja rodjendana, ovaj sam željela proslaviti. Nešto mi je značio taj broj 35. Osjećala sam kao da sam na vrhuncu moga životnog puta, kako privatnog, tako i poslovnog. Ako je tako, onda to treba proslaviti, razmišljala sam.

Sjećam se toga dana, kao da je jučer bio.

Bio je petak je, žurila sam da nakon posla odem kod frizera. Večeras želim imati lijepu frizuru. Nova haljina je spremna. Jako sam zadovoljna kako mi stoji. Malo svjetluca pri pokretima, kroj koji odgovara mojoj figuri, boja – kraljevsko-plava. Jednostavna je, mada jedan veliki volan, koji je sasvim koso prišiven i lagano nabran, sa ogromnom mašnom sa strane, daje haljini vrlo elegantan izgled. Ravni kroj, sa volanom i mašnom, dugi, uski rukavi – daju haljini ća-ća-ća stil. Uz crne cipele, „salonke“, sa visokom petom, crnim čarapama, izgledala sam kao dama iz starih filmova.

Kući sam imala puno posla. Malo srediti stan, jer neki od gostiju će noćiti kod nas, pa sam terebala sve pripremiti za spavanje, dovršiti večeru za djecu i sl.

Već sam bila umorna, a veče nije ni počelo. Moje kćerke su stalno navaljivale da se obučem, da one vide novu haljinu. Obukla sam je, a one su već pripremile malu crnu tašnu koju nosim u takvim prilikama. Često koristim tu tašnu, koju mi je mama poklonila, jer mi se jako svidjala. To je njena tašnica, veoma stara i veoma lijepa. Mada sam imala puno tašni, ova mamina mi se jako svidjala. Slika u ogledalu mi se nije dopadala, nešto je nedostajalo. A….to je nakit. Kćerke su se ustrčale, donosile ogrlice, ja ih probala I na kraju se odlučila za bisere I to za dugu nisku bijelih bisera, koja se savršeno uklapala uz tu haljinu.

U medjuvremenu su stigli pozvani gosti.

Napokon smo krenuli. Mali, lijepi gradić na Neretvi bio je pun svijeta. To veče je u hotelu gostovala veoma poznata grupa pjevača. Baš sam se obradovala, jer će to veče biti još veselije. Ušli smo u veliku salu, gdje nas je čekao veliki okrugli sto u centru sale, koji sam ranije rezervisala. Osjećala sam kako nas ljudi gledaju.

Bila sam dobro raspoložena i zadovoljna sobom. Muž mi je rekao da dobro izgledam večeras. On, koji rijetko daje komplimente, očito je osjetio potrebu da mi to kaže.


Napokon smo se smjestili. Mali je grad i ljudi se poznaju i komentarišu nas. Stigla je večera, tiha muzika se čula, vodili se ugodni razgovori. Ruka mi je mehanički krenula prema biserima, ali ih nije bilo. Šokirala sam se. Znači nisam ih ni ponijela. Ostali su kući. U onoj gužvi sam ih zaboravila. Za mene je to bilo ogroman problem. Nekoj ženi bi bilo svejedno imati perle ili ne, ali meni je to bilo jako važno. Sve to moje planiranje haljine i kompletnog utiska je propalo. Više to nije bilo ono što sam ja zamislila. Dok su nas poznanici okolo pozdravljali, ja sam bila ljuta na sebe. Muž me pitao šta se dešava i kad sam mu objasnila, rekao je da su to gluposti, da to niko ne primjećuje već ja. Željela sam da idemo kući po moje perle. On to nije mogao da shvati.

Sestrin muž js slušao prepirku i rekao: “Tetka (kako su me zvala njegova djeca) – idemo.”Otišli smo do stana i uzeli perle. Bila sam mu zahvalna. Meni se odmah vratilo dobro raspoloženje. Ubrzo smo se vratili, muzika je svirala, plesalo se. Svi smo plesali, a najviše ja. Već smo se umorili, bila je pauza.

Moji prijatelji i ja smo izašli u predvorje te sale, koje je bilo popločano. Pričali smo i smijali se. Ja sam moje bisere vrtila oko prsta. U jednom trenutku, valjda sam ih zategla i niska je pukla. I dok ja hvatam po sebi zrna bisera, ugledah kako se ljudi oko mene saginju i kupe bisere, a oni lete na sve strane, skaču živo po mramornom podu. Kad neko uspije uhvatiti nekolika zrna, donose ih meni. Pune mi ruke bisera, svi se smijemo, veselo je.

Neki su pričali da biseri donose radost, drugi da donose suze. Meni su donijeli puno radosti i raspoloženja.

Još je živo sjećanje na prekrasnu noć, na čarobne bisere, što imaju moć!


Biseri

Dok svira tango – moje srce tuče,

a misli lete u sedamdesete…

Ja u plavoj haljini – u stilu ča-ča-ča,

sa dugim, bijelim biserima!

Pogledi se susreću – ideš prema meni,

pružam ruke, ustajem – sretamo se nijemi.

Pogled vreo –  dok muzika svira,

okreti opasni, trebamo prostora.

Parovi se sklanjaju – prostora nam daju.

Lebdim po podu – okrećeš me snažno,

pustaš me i hvataš – osjećam se važno.

Znam da pamtit ćemo ovu noć,

biseri imaju čarobnu moć.

I dok leprša moja haljina plava –

Biseru plešu sami svoj ples.

Gori mi tijelo, žari mi vrat,

perle me stežu, hvatam zrak.

Pomažeš mi – trzaš nisku….

Puče niska bisera – rasipa posvuda…

Zastajemo –  hvatam perle,

one lete na sve strane,

skaču živo po mramornom podu,

ljudi kupe – veselje narodu.

Smijemo se, odjekuje radost.

Pršti sreća, ljubav, a i mladost.

Jos je živo sjećanje na prekrasnu noć,

na čarobne bisere – sto imaju moć!


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s