Plesala sam flamenko u Španiji

Španija, proljeće 1990 g.

Odlazim sa starijom sestrom na turističko putovanje, Italija, Francuska i Španija u trajanju od 15 dana. Nezaboravno putovanje.

I jedan događaj za pamćenje.



Nalazimo se u velikoj hacijendi, večera, a poslije večere pleše najpoznatji svjetski plesač flamenka.
U sali su raznolikost Evrope: Talijani, Francuzi, Njemci, Englezi, Česi i mi, Jugosloveni. Svaka zemlja ima svoje stolove. Uzimamo se svi za ruke i pjevamo pjesmu ujedinjenog svijeta.

Prije svjetskog plesača izlazi operna pjevačica i najavljuje slijedeće – kome pokloni ružu može je poljubiti u ruku.
Vatreni Talijani skaču oko bine i traže ružu, žele joj poljubiti ruku. Pali se refektor na muškarca iz naše grupe, on se naginje prema svojoj ženi i pita je „koliko ću platiti”… U Španiji sve se plaća, čak i voda.


Urlici grupe oko njega, pjevačica odlazi dalje i ostavlja nas razočarane na glupost gosta.


Sljedeća tačka je plesač. Izlazi na binu u španskoj nošnji, prelijep i nasmijan.

Objašnjava po koju damu dođe treba da izađe na binu i pleše sa njim. Dvije djevojke će izabrati dvojicu muškaraca, koji će takođe izaći na binu i plesati. Opet refektor pravo za naš sto, prilazi mi plesač.
Pokazujem rukom znak „neeeee“, ali reflektor ponovo.

Prepuni dugi sto urliče, izlazim, nema mi nazad, branim boje svoje zemlje, ne mogu biti dva uzastopna propusta.

Tek su se počele nositi helanke, kupila sam ih svojoj trinaestogodišnjoj kćerki i obukla ih tu veće, preko crna maijca sa zlatnom efektnom naljepnicom, halke na ušima, kosa duga crna, prava sam Španjolka, eh da još znam plesam famenko.

Izvodi me na binu, ni u Mostaru se nikada nisam popela na binu, a ne među toliki svijet.

Noge mi klecaju, nestajem.

Vodi me sigurna ruka, muzika i ples počinje.

S obzirom da se radi o svjetskom plesaču počinjem da lebdim.

Preko oka gledam u stariju sestru, koja me uvijek kritkuje, smije se i
vadi fotoaparat da zabilježi dogadjaj. Uh, znači dobro je.

Kao da ples traje godinu dana.

Vrti mi se u glavi.

Konačno kraj, dovodi me do moje stolice. Gromoglasan aplauz ne prestaje, ponosna sam.
Svi za našim stolom su ustali, aplaudiraju i čestitaju. Prilazi mi Čeh i kaže da dam adresu, sve je zabilježio na kameri.

Sretna sam i do danas pamtim ovaj svoj podvig i zaključujem stvarno se treba usuditi.


2 thoughts on “Plesala sam flamenko u Španiji

Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s