Baš je divno što postoje boje

Baš je divno da postoje boje.

Ja volim boje i veoma mi je važno kad biram šta ću obući, da uskladim boje odjeće, obuće i tašne. Kad kupujem odjeću, biram svijetle boje. Moja omiljena boja je tamno roza.

Zapravo, sve nijanse roze, od baby roze, pa preko puder roze do boje „prljavo roze“.

Postoji ukupno 14 nijansi roza boje!

Onda slijedi bijela, boja leda, boja ljuske jajeta koje prelaze u svjetlo sivu, pa preko „50 nijansi sive“ prelaze u tamnije boje tog prekrasnog spektra.

Mislim da svaka žena bolje izgleda u svijetloj haljini, već u tamnoj. Možda se iz tog razloga nosi crno na sahranama i bijelo na vjenčanjima.

Za koga je plava, a za koga roza?

Majke još nerođenim bebama pripremaju odjeću, dječacima – plave, a djevojčicama – roza boje.
To nepisano pravilo se zadržalo do danas, ali sve je više roditelja koji se bore protiv takvih stereotipa i za svoju djecu odabiraju spolno neutralnu odjeću.
Ali nije uvijek bilo tako. Nekada davno, crvena boja je važila za boju kraljevske loze i kao takva bila na cijeni. Onda se vremenom ta crvena pretvarala u ružićastu. Kroz historiju roza nije uvijek bila rezervirana za ženski spol. Uglavnom, bila je jednako popularna i kod muškaraca i kod žena. Kao jaka boja, ružičasta je bila mnogo pogodna za dječake, dok mekana i osjetljivija plava – bolje odgovara djevojčicama.

Ali, kao i danas, mediji su krivi za nastalu promjenu, zato što su u novinama i katalozima prikazivali djevojčice u romantičnim ružičastim haljinicama od čipke, a dječake u plavim odjelima. Kad je četrdesetih godina 20.vijeka mornarica proglasila plavu boju kao svoju oficijelnu boju, desila se zamjena boja, pa tako i danas, majke rado biraju ružičaste i crvene nijanse za svoje kćeri, a plave za dječake.

Evo i moje pjesme o bojama.

Baš je divno da postoje boje

Baš je divno da postoje boje
da nam život krase šarenilom svojim,
boje slike, boje oči moje, tvoje,
prave život raznolikim, boljim.

Kako bi nam bilo bez žarko crvene,
boje krvi, srca i makova rujnih?
il’ bez žute boje, žute k’o maslačak,
koja sreću raspe k’o sunčani zračak?
Tek bez roze, nježne k’o bebice male,
Il’ ko’ behar bademove grane?

Bez zelene, mehke kao trava,
gdje nam mala buba Mara spava!
ili plave k’o vedrina neba
narančaste, jedre k’o naranča,
ili crne k’o smrt ili tuga?

Bez šarene kao divna duga,
tek bez bijele čedne kao mlada,
prvi snijeg ili dječja nada?

Baš je divno da imamo boje,
da nam život svojom bojom kroje,
kao kistom farbaju nam dane,
sa bojama bolji dan nam svane!


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s