Tri sestre u Parizu

Kroz mali prozor aviona gledam na Pariz

Pariz, Pariz, napokon Pariz!  

Pariz svijetli, kao da gori.

Toliko svijetlosti, toliko malih lampica, kao da se slilo u jednu baklju, koja osvjetljava ogroman prostor velikog grada. Spuštamo se na aerodrom Charles de Gaulle, jedan od najvećih u Evropi, sagrađen 1974.g.

Uzbuđena sam, znatiželjna i sretna što mi se napokon ostvaruje želja da posjetim Pariz, taj prekrasni grad sa burnom historijom, o kom sam puno učila u školi. Stigla sam sama iz Ciriha do Pariza, gdje će mi se pridružiti dvije starije sestre.

Planiranje i priprema

Pošto sam u osnovnoj školi kao i u gimnaziji učila francuski jezik, moje sestre su stalno govorile da ja trebam biti vodić, sve organizirati i sporazumijevati se na francuskom. Rekla sam ok, sve ću pripremiti, mada sam sumnjala u svoje znanje francuskog.

Uz pomoć interneta isplanirala sam svaki dan, kad je ustajanje, doručak, polazak i dalje plan za cijeli dan.

Bilo mi je drago da starije sestre slušaju šta ja kažem i bez pogovora to i urade.

Sve sam napisala na papir i stalno gledala šta, gdje i kako dalje. Navečer, u krevetu bi čitala, plan za sutra…dok ne bi shvatila da moje sestre već odavno spavaju.

Prvi zadatak: pronaći sestre

Saobraćaj u Parizu je prilično komplikovan: od voza, podzemne željeznice, U-bana, pa do tramvaja i broda.

Proučila sam ga dobro, a na internetu se mogu naći i karte za svako prevozno sredstvo.

Prvi zadatak je bio: pronaći sestre na aerdoromu, u tom ogromnom prostoru i velikoj gužvi.

Sestre stigle, čule smo se  i dogovorile da one stoje i čekaju mene, a ja ću doći do njih autobusom.

Sestre su se zabrinule, jer na dosadašnjim putovanjima aerodromi su bili manji i nije trebao bus.

Kad sam ih ugledala, još iz autobusa, bila sam tako sretna. Mada se moglo busom stići do našeg hotela, odlučile smo da uzmemo Taxi.

Drugi zadatak: pronaći hotel i raspakovati se.

Taxi nas je dovezao do hotela. Mali hotel se nalazio u starom dijelu Pariza.

Lift toliko malen da stane jedan čovjek i jedan kofer. Nekako smo se potrpali i na kraju jedan kofer je ostao sam u liftu i išao gore-dole, što je nama bilo jako smješno.

Nakon tog malog lifta, zbog slabog osvjetljenja, nekako nađosmo broj naše sobe. Trokrevetne. Uđoh prva i šokirah se…manju sobu nikad nisam vidjela. Uđoh u mini kupatilo, da bih sestre mogle ući. Šutim, jer se osjećam krivom, pošto sam ja rezervirala sobu.  Ali ta soba je u prospektu izgledala veća i ljepša. Sestre su negodovale, nije im bilo jasno gdje staviti stvari iz kofera. Ja sam ostavila kofer u kupatilu.

Kad bi jedna uzimala nešto iz kofera, druge dvije su morale sjediti na krevetu, da ne smetaju.

Ubrzo smo shvatile da je to bila dvokrevetna soba u koju su ubacili treći krevet.

Sastavili smo krevete i tako stvorile malo prostora. Ja sam otišla na recepciju i na „svom francuskom jeziku“ sve objasnila i tražila veću sobu. Rekli su da sad, u noći, ne mogu ništa učiniti, ali da sutra ispraznimo sobu i ostavimo kofere na recepciji i on će naći rješenje. Malo smo se smirile, legle i već umorne, zaspale.

Probudila sam se prva, spremila se i probudila sestre. Kad sam razmakla teške, plišane zavjese, u sobu je „uletilo“ sunce i zvukovi ranog pariškog jutra su prelili sobu.

Drage Seke, mi smo u Parizu, zaboravimo malu sobu, uskoro se penjemo na Eiffelov toranj, rekla sam. Uživajmo u gradu svjetlosti, ljubavi i prekrasne arhitekture.

Doručak, na brzinu, udobna odjeća i obuća, tašne na ramena i krećemo.

Prvi dan u Parizu

Usput smo popile kafu sa ukusnim kroasanom u malom, romantičnom restoranu pokraj Sene.

Dan divan, sunčan, obećaje… Jedna fotografija za pamćenje „slatkog trenutka“. Prvi restoran u Parizu napravljen je 1756 g. hodam za sestrama i čitam sa mojih papira značajne informacije.

Ugledasmo Eiffelov toranj u blizini i kako mu prilazimo, on izmiče ispred nas. Znamo da je optička varka, al jedva ga stigosmo.

Dok čekamo u dugom redu za karte, pričam o Eiffelovom tornju…da je od metala, sagrađen 1889. Ima 3 sprata, 7 liftova. Čuven je pogled sa Eiffelovog tornja, godišnje ga posjeti preko 5.5 miliona posjetitelja. Penjemo se slikamo se, smijemo se, uživamo kratko u veličanstvenom pogledu, ali po mom planu, idemo dalje.

U tom pravcu se nalazi brdo Montmartre sa  Bazilikom Sacre Coeur. Bazilika je prekrasna, prepoznatljive bijele boje krede, sa velikim prostorom ispred i širokim stepenicama sa obe strane. Veoma mnogo posjetioca su u Bazilici i oko nje. Sve blješti na suncu, mladi leže na travi ili sjede u malim restoranima u blizini. Tu je i mali trg na kome slikari crtaju i ujedno prodaju svoje slike. Mnogo je svijeta i mnogo boja, šaranila. Ne možeš odoliti tim prekrasnim slikama i toj nekoj ljepoti i lepršavosti tog mjesta, pa kupujemo svaka po jednu sliku. Za sjećanje na ovaj nezaboravni trenutak.

Avantura u hotelu

Kad smo se umorne vratile u naš mali hotel, pune nade da nas čeka velika, prostrana soba, ugledale smo naše kofere na recepciji i ubrzo dobile objašnjenje da nema veče sobe, možda sutra.

Razočarane, ulazimo u našu sobicu, a srednja sestra da bi nas utješila pravi nam našu bosansku kafu, na nekom malom kuhalu, kupljenom za ovo putovanje.

Sjedimo na krevetima, tu nam je najšire, pijemo kafu, ja čitam plan za sutra.

Sestra, strastveni pušač, otvara prozor uz obješnjenje da će popušti samo jednu cigaretu, a dim cigarete će ići van. Bez obzira na naše negodovanje, uživa u svom ritualu i na kraju gasi cigaretu u zemlju saksije cvijeća na tom prozoru.

Ona se čudi kako je cvijeće divno procvjetalo. Na moje upozorenje, da već jednom ugasi tu cigaretu, odgovara da je sve u redu.

Ubrzo smo, umorne od cjelodnevnog hodanja, zaspale.

Nešto me probudilo, osluškujem. Čujem glasove i lupanje na vratima. Jedva se „izvučem“ iz kreveta u sredini i pitam – ko je? Razumijem da muški glas govori da otvorim vrata. Sestre su već budne i kažu da ne otvaram, ko zna ko je to.

Odjednom, prepoznah riječ POŽAR!!!!!

Vratih se, kažem sestrama da uzmu tašne i da izlazimo. Otvaram vrata sobe i nas tri u piđamama, sa tašnama u rukama – istrčasmo, a tri mladića – utrčaše u našu sobicu. Sjedimo na recepciji i čekamo…kako požar, odkud..pitamo se?

Odjedanput, sestra kaže, moja cigareta….odlazimo gore, polumračnim stubištem. Susrećemo recepcionara, koji nam objasnjava da je cvijeće umjetno i cigareta je inicirala hemijsku reakciju i počelo je dimiti. Uključio se i alarm, koji mi nismo ni čule.

Rekao je da je sad sve ok, neće pokretati nikakvu prijavu, dobro je završilo.  Da se vratimo u sobu. Dugo nismo mogle zaspati, razmisljajući šta se još sve moglo desiti.

Danas, kad spomenemo Pariz, sjetimo se prvo požara, pa onda svih ljepota Pariza. 

Ujutro je na recepciji bio drugi čovjek i rekao da možemo preći u veću sobu. Rekli smo da nećemo, ova mala soba je baš lijepa i navikle smo se. Izašle smo na ulicu sretne što se sinočnji događaj nije spominjao.

Ostali dani u Parizu

Zaboravimo, predlažem, danas uživamo u muzejima.

Grad sa mnogo muzeja, a najpoznatiji je Luvr, a najpoznatiji eksponat u njemu je čuvena Mona Liza. Iznenadilo me da je slika, original male veličine, jer sam na jednoj izložbi vidjela i dobro čuvanu reprodukciju Mona Lize, koja je veoma velikog formata.

Slijedeći dan smo započeli u Arc de Triomphe, koji se nalazi na Place de Gaulle. Sagrađena je 1836. godine i jedan je od najpoznatijih nacionalnih simbola. Slavoluk pobjede je polazište najpoznatijeg bulevara u Parizu, avenije Champs-Élysées.

Šetale smo bulevarom i uživale u kozmopolitskom ugođaju: luksuzni butici, pozorišta, restorani.

Probale čuvene francuske makarone. 

Na kraju  stiže se do velikog parka sa Grand Palaisom i malog parka sa Petit Palaisom.

Tu je i Most Aleksandra III, ukrašen nimfama,čerubinama i zlatom, nedvosmisleno najljepši most u gradu. Još jedno obilježje je i Moulin Rouge, nočni klub u četvrti Pigalle.

Za kraj dana smo se počastile krstarenjem niz rijeku Senu. Nezaboravno.

Cijeli zadnji dan sam planirala da provedemo u dvorcu Versaj i vrtovima. Puno sam čitala o tom dvorcu i znala sam sto me očekuje, ali teško mi je pronaći prave rijeći da opišem tu ljepotu, zato ću samo reći, zaista to treba vidjetiti.


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s