Tri sestre u Jordanu

Pustinja Wadi Rum

Nas tri sestre smo odlučile da posjetimo Jordan.

Pridružile su nam se i naše dvije starije kćerke, što nas je radovalo.

U zadnji tren, mijenja se plan i sa nama ide i sestrićin četverogodišnji sin. Dječak je već puno putovao i znamo da neće s njim biti problema.

Jordan mi je bio nepoznat, nešto sam čitala o njemu, ali bez nekih velikih očekivanja.

Amman

Srele smo se u Ammanu, u već rezervisanom hotelu. Došle smo iz tri pravca, iz Sarajeva, iz Kuvajta i Ciriha. Na naše veliko iznenađenje, dobili smo dvije povezane sobe sa balkonom.

Ujutro nas je čekao turistički vodić u penziji, koga smo pronašli preko prijatelja. On će nas voziti na mjesta koja on smatra da treba vidjeti. Krenuli smo, nakon doručka.

Kraj aprila, a već veoma toplo.

Prvo smo posjetili Citadelu, Hram Herkulov. Najzanimljiviji eksponat bila je kamena Herkulova ruka, koju dodirneš i zamisliš želju, koja se ostvari.

Kasnije smo prošetali Ammanom i jeli u nacionalnom restoranu, sa pogledom na grad.

Amman, glavni i najveći grad u Kraljevini Jordan u kojem živi –  otprilike 4 miliona stanovnika. Grad kontrasta – mješavina modernog i tradicionalnog, ujedno i pustinja i plodna dolina.

Vratili smo se u hotel ranije, da bi se odmorili za putovanje u Petru i pustinju Wadi Rum.

Sutra nas je pred hotelom čekao naš vodić pored nekog starog kombija. Nije nam se dopalo, ali je on rekao da je sve ok, da će nam biti udobno i sigurno. Rekli su nam da su Jordanci ljudi koji se nikad  ne ljute i da ih ništa ne može izbaciti iz takta. Pitali smo da li auto ima klimu, rekao je – naravno.

U kombiju s našim vodičem

Osjećali smo se ugodno u toj vrućoj zemlji, sa puno sunca, šarenilom boja i ljubaznim ljudima, koji puno pričaju i bez obzira na kom jeziku nam se obraćaju, uopšte ih ne razumijemo.

Vozili smo se u tom starom kombiju i kad bi trebali pauzu i to rekli vodiču, on bi odgovorio, ok…i onda vozio još dugo, do odredišta koje je on odredio.

Ipak smo s njim jeli u najboljim restoranima, tamo gdje jedu lokalci, a ne turisti i posjetili mnogo prekrasnih mjesta, koja su interesantna turistima.

Wadi Rum

Posjeta pustinji (Wadi Rum) je mene fascinirala. Iznajmili smo otvoreni đip sa vozačem, sjeli pozadi ispod žarkog sunca i krenuli u „vruću avanturu“.

Brza vožnja, suhi pjesak, vrući vjetar i karavan deva u daljini. Vodić nam je pokazao kako se od neke biljke koja raste u pustinji, može napraviti sapun, ako se samo prelije sa malo vode. Ljudi su se snalazili kako su znali i umjeli i činili život mogućim. Taj vreli pjesak, dine, vjetrovi, vreli vazduh, karavani koje sretaš, su nas veoma dojmile.

U svemu tome, odjedanput ugledaš oazu. Fatamorgana ili istina. Istina! Tu smo se odmorile, rashladile, popile čaj i kupile suvenire.

Bilo je veoma toplo, tražimo da uključimo rashladni uredjaj, ali naš vodić kaže samo ok,ok…Kad smo ugledali mali restoran na obali Crvenog mora, odlučili smo da se tu zaustavimo i rashladimo. Stolići  sa šarenim stolnjacima, suncobrani, svuda cvijeće.

Izgubljeni dječak u hotelskoj sobi

Nastavljamo put prema Petri. Rezervirali smo sobe u malom hotelu, u blizini Petre.

Hotel malen, sobe, nevjerovatno male, a kupatilo zajedničko. Planirali smo tu prenoćiti i ujutro rano krenuti u Petru. Sve te kuće, zbijene jedna uz drugu, mnoge nedovršene, daju jednu sliku  pravog arapskog naselja.

Kad je svako ušao u svoju sobu, ostao je šokiran. Sobe su bile veličine kreveta. Moja kćerka i ja smo se toliko smijale, jer nikako nismo uspjevale otvoriti kofer,da bi uzele stvari, za tuširanje. Nije bilo prostora. Kako god okreneš, negdje lupneš. Otišle smo kod ostalih i našli još goru situaciju. Mada smo rezervisale krevet za dječaka, kreveta nije bilo. Reklamirali smo to na recepciji. Oni su se izvinjavali i rekli da je sve puno i jedino što mogu učiniti je da na pod stave prostirku za dječaka. Oni su to uskoro lijepo namjestili. Pristale smo, jer nismo imale izbora.

Taj lijepi 4-godišnji dječak plave kose i krupnih plavih očiju, bio je veoma interesantan u tom svijetu tamnokosih i tamnookih ljudi. Mnogi su ga gledali, a neki bi pristojno zamolili da se slikaju s njim. Njegova nana ga je stalno držala za ruku, govoreći da ga može neko ukrasti. Nakon večere smo ubrzo zaspali. U noći se probudila dječakova mama, koja je spavala na krevetu pored dječaka i kao i uvijek pogledala na svoga sina. Htjela ga je pokriti, ali mala postelja je bila prazna. Sve je pregledala, nije ga našla. Zar je moguce da je neko usao u sobu i tek tako uzeo dijete!

Provjerila je vrata, ali ona su bila iznutra zaključana, prozor takođe. Pomicala je stvari, u malom prostoru nije mogao nestati. Došao je recepcionar i sam tražio dječaka. Svi smo ga tražili u panici. Čovjek je podigao krevet u vis i mi ugledasmo sklupčanog dječaka, kako slatko spava u mraku ispod kreveta. Koje olakšanje…. toliko smo puta svi gledali ispod i nismo ga vidjeli. 

Petra

Petra, čudo svijeta. Mistični grad isklesan ucrvenim stijenama prije vise od dvije hiljade godina. Sagradili su ga Nabatejci, gospodari Jordana iz predrimskog doba. Petra je bila važno uporiste svile, začina i ostalih trgovačkih puteva koji povezuju Kinu, Indiju i južnu Arabiju s Egiptom, Sirijom, Grčkom i Rimom.

Grad nekad u sjaju, pa onda zaboravljen i tek ponovo otkriven za zapadni svijet u 20. vijeku, ali ustvari, Jordancima koji su tu zivjeli u stijenama generacijama, nije bio novo otkrice.

Kad stupiš na uski  ulaz Petre i ugledaš taj mistični grad, shvatiš koliko je istorija veličanstvena i kako je treba njegovati i prenositi na mlade. Ostala sam zapanjena tom savršenom gradnjom, tom prekrasnom arhitekturom, tim crvenim stjenama. Osjetila sam se tako malom, naspram tog magičnog i misterioznog grada, dobro očuvanog do danas.

Na ulazu Petru stoje lijepi mladići, pored konja i kočija i nude usluge prevoza kroz taj grad. Bila je gužva, turisti su se otimali za kočije. Ugledah slobodnu kočiju i tražeći mladića koji će nas voziti, ugledah ga kako se ljubi sa lijepom turistkinjom koju u blizini čeka prijateljica. Bilo mi je malo čudno, ali smo kasnije saznali, da je to već postala navika mladića koji tu rade, da flertuju sa mladim turistikinjama i na kraju vožnje im nude brak.

Ne znam da li je to istina, ali je istina jedna Novozelandjanka, prije 30-tak godina, upoznala tako jednog mladića, sutra i prekosutra ponovo posjetila Petru sa tim mladićem i na kraju ostala tu, a njena prijateljica se vratila kući sama, sa porukom njenoj majci, da se ona udaje. Rodila je dva sina i živjela sretno u tim kućama u Petri. Živjeli su skladno i radili. Imali su štand sa suvenirima Jordana. I danas postoji taj štand, koji vodi jedan sin. Ona je prihvatila taj način života i čak napisala knjigu, autobiografiju, koja je nažalost, sad za sad, dostupna samo na engleskom jeziku.

Ta atmosfera je toliko posebna i romantična da mogu shvatiti te djevojke, koje su u jednom trenu donijele odluku o promjeni načina života.

Još pod utiskom veličanstvenog iskustva Petre, otišle smo u jedan orijentalni restoran na večeru. Tu smo se odmorili, prepričavale utiske, gledali slike. Puno smo se smijale, najviše mi je ostao u sjećanju trenutak kad su se naše kćerke pele na konja, zvonki smjeh i vriska kad je konj sam krenuo laganim galopom u retrospektivu naših života.

Mrtvo more

Turisti se mažu ljekovitim blatom i plutaju po Mrtvom moru kao što je to, navodno, redovno radila Kleopatra

Puni utisaka, očarane Jordanom i njegovom historijom, stigosmo do hotela koji smo rezervisali do kraja našeg boravka, uz kratke izlete. Kad smo ugledale hotel Moewenpick sa pet zvjedica, prekrasnu aulu hotela, razne vrste bazena, parkovi, spa, prekrasne sobe sa terasama, odlučile smo da više nigdje ne idemo, već da ostalih 5 dana -jednostavno uživamo.

I uživale smo……u svim tim ljepotama, a poseban utisak je ostavilo kupanje, tj. lebdenje u crnom moru. More je crno i veoma slano i to te drži na površini i ne možeš plivati. Ljudi se slikaju kako leze na vodi i čitaju novine…

Predivne uspomene i putovanje koje bismo svakome preporučile.


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s