Kapija stara

Stara kapija, pasica kula

Kapiju staru niko ne otvara,

bolno škripi i scre razara.

Drhtavoj ruci snaga nestaje

i jedno sjećanje java postaje…

Na avliji stoji moja majka draga

uvijek brižna – porodice snaga.

Sva u žurbi od jutra do mraka –

teško joj je, al’ ostaje jaka!

Miris doma osjećam i sada

svud se širi, rastapa mi dušu,

bolno peče sjećanje na sreću,

oca, majku, sestre, dragu braću,

na sve berbe groždja i duhana,

bilo tuge, al’ i sretnih dana.

K’o da gledam oca moga starog –

kako sjetno gleda u daljinu,

strogi pogled skriva nježnu dušu –

odolijeva dok vjetrovi pušu.

Radjalo se, raslo, umiralo –

veselilo, snilo, tugovalo…

Stotine su godina tu prošle,

al’ sada su ove kobne došle.

Sve srušeno, spaljeno i bolno,

kamen stoji kao svjedok nijemi –

ko god da vidi – mora de se boji-

doba mržnje, doba uništenja!

Zašto mene to prokletstvo snadje,

da zgarište svoga doma nadjem,

da mi dušu razdire ta tuga

nigdje nikog –

ni brata,

ni druga!

Kapija stara (Kapija na ulasku u Pašića kulu, Bivolje brdo, Bosna i Hercegovina)


Leave a Reply

Please log in using one of these methods to post your comment:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s